Hibridni arsenal Moskve: Kako se preko Balkana stvara pritisak na Evropu

Jugoistočna Evropa, koja obuhvata Zapadni Balkan, predstavlja historijsko i geostrateško raskršće koje povezuje Evropu, Aziju i Bliski istok. Sa oko 60 miliona stanovnika, regija ima ključnu ulogu kao tampon-zona na jugoistočnom krilu Evropske unije i NATO-a i ostaje žarište vanjskih utjecaja i strateškog nadmetanja, navodi se u tekstu koji potpisuje Eduard Vasilj za portal Defence24.

Planine, rijeke, luke i transportne rute formiraju prirodne koridore koji povezuju centralnu i južnu Evropu, ključne za trgovinu i vojnu logistiku.

U analizi se navodi: "Svako odgađanje evropske integracije otvara prostor koji vanjske sile brzo iskorištavaju kako bi oblikovale političke saveze i infrastrukturne projekte prema vlastitim interesima".

Ističe se da Srbija djeluje kao središnja tačka ruskog utjecaja.

"Vlada pod predsjednikom Aleksandrom Vučićem vodi politiku koja spaja nacionalističke narative i regionalnu destabilizaciju. Kroz direktnu podršku Moskve u vezi s Kosovom, potkopavanje Dejtonskog sporazuma u BiH i utjecaj na Crnu Goru, države se namjerno destabiliziraju, čime se srednjoročno povećava pritisak na Evropu".

Obavještajna saradnja i politički utjecaj

Navodi se da ruske obavještajne službe, poput FSB-a i GRU-a, tijesno sarađuju sa srbijanskom Bezbjednosno-informativnom agencijom (BIA) po principu "otvorene knjige".

"Ta saradnja uključuje razmjenu informacija, zajedničke operacije s ciljem slabljenja državnih institucija i ciljanu podršku lokalnim akterima koji teže pripajanju srpski dominiranim područjima".

Ističe se da podrška političarima poput bivšeg predsjednika bh. entiteta Republika Srpska (RS) Milorada Dodika "potpiruje takve aneksionističke ambicije u Bosni i Hercegovini, često dovodeći državu na ivicu unutrašnjeg sukoba i postepeno potkopavajući Dejtonski sporazum".

Istovremeno, Srbija, uz podršku ruskih obavještajnih struktura, "kontinuirano izaziva političke tenzije na Kosovu":

"Ruska podrška Beogradu u međunarodnim pitanjima vezanim za Kosovo omogućava mu političku slobodu djelovanja i drži čitav Zapadni Balkan u stanju povišene geopolitičke napetosti".

Također se spominje podatak da se od početka rata u Ukrajini "oko 300.000 Rusa preselilo u Srbiju". Pretpostavlja se da među njima ima obavještajnih oficira i ekonomskih stručnjaka koji razvijaju nove strateške koncepte i projekte regionalnog utjecaja.

Priprema terena kroz dezinformacije

Dalje se ističe da "ciljane medijske kampanje, manipulirane informacione mreže i instrumentalizacija nacionalističkih narativa stvaraju nepovjerenje prema strukturama EU-a i NATO-a", te da "takve informacione operacije destabiliziraju političke procese donošenja odluka i pripremaju teren za hibridne intervencije".

Navodi se i korištenje izborne manipulacije i infiltracija političkih procesa, a kao primjer se ističe Crna Gora, gdje politički procesi pokazuju ranjivost - osim optužbi za pokušaj državnog udara iz 2016. godine, zabilježeni su i izvještaji o vanjskim utjecajima u 2022. godini.

"Prosrpske i proruske snage sjede u crnogorskom parlamentu, što predstavlja ozbiljan sigurnosni rizik zbog članstva zemlje u NATO-u. Povjerljive informacije potencijalno mogu dospjeti do Rusije, čime se potkopava strateška stabilnost Saveza".

Tokom nedavnih predsjedničkih izbora u Rumuniji pojavio se sličan obrazac.

Kandidat Calin Georgescu navodno je dobio značajnu indirektnu podršku mreža povezanih s Rusijom. Rumunske obavještajne službe otkrile su da je ta podrška uključivala koordinirane aktivnosti na društvenim mrežama i izborne fondove čije porijeklo nije moglo biti potpuno utvrđeno. 6. decembra, Ustavni sud Rumunije poništio je rezultate izbora zbog ozbiljnih nepravilnosti.

Militarizacija kao sredstvo pritiska

Srbija je uključena u intenzivno naoružavanje, kombinujući ruske i zapadne tehnologije.

Nabavka raketa KH-31 se u analizi označava kao posebno sporna. Navodi se da ove rakete Srbija posjeduje od početka 2025. godine, a "isporučene su uprkos embargu i morale su biti prevezene kroz NATO i vazdušni prostor EU".

Ocjenjuje se da ova kombinacija stare sovjetske tehnologije i modernog zapadnog oružja povećava operativnu fleksibilnost i pojačava regionalnu nestabilnost.

Energija, rafinerije i sirovine kao instrumenti moći

Ruske kompanije i dalje kontrolišu ključne segmente energetskog i infrastrukturnog pejzaža regije.

U Srbiji je, primjerice, nacionalna naftna kompanija NIS i dalje većinski u vlasništvu Gazproma. Od 9. oktobra 2025. američke sankcije protiv NIS-a službeno su stupile na snagu, što ima dalekosežne ekonomske i političke posljedice.

"Očekuje se nagli rast cijena energenata, dok su cijene goriva na pumpama već porasle. Industrijska proizvodnja, naročito u energetski intenzivnim sektorima, suočava se s velikim skokovima troškova", ističe se.

Dok su Rumunija i Bugarska uglavnom diverzifikovale svoje izvore i smanjile ovisnost o ruskoj nafti kroz alternativne uvozne rute i prilagodbu rafinerija, ulaganja Ujedinjenih Arapskih Emirata u obnovljive izvore energije, kao i Kine, pomažu ovim državama da postanu manje ovisne o ruskim energentima.

"Srbija, nasuprot tome, odlučila je zadržati potpunu ovisnost o ruskim isporukama - odluku koja sada ima ozbiljne posljedice".

Ističe se da te sankcije pogađaju srž političkog sistema predsjednika Aleksandra Vučića, te da je on vidno pod pritiskom još od decembra 2024. godine.

"Rastući fiskalni pritisci, u kombinaciji s rizikom od socijalnih nemira izazvanih rastom cijena energije i potrošačkih dobara, mogli bi ozbiljno destabilizirati političku i ekonomsku ravnotežu u Beogradu".

Ističe se također da su u BiH jedine dvije rafinerije su u vlasništvu ruskih kompanija (podružnica Zarubežnjefta).

"Ta kontrola omogućava Rusiji da usmjerava isporuke goriva, utiče na cijene i time ekonomski destabilizuje zemlju, istovremeno vršeći politički pritisak".

Sankcije i vojna saradnja

Srbija ostaje jedina evropska država koja se nije uskladila s EU ili američkim sankcijama protiv Rusije. Ranije su organizirane zajedničke vojne vježbe između srpskih i ruskih snaga, čime su ojačane operativne veze i povećani sigurnosni rizici širom regije.

Navodi se da Zapadni Balkan raspolaže litijem, bakrom, boksitom i rijetkim zemljama, a da kontrola nad razvojem, finansiranjem i izvozom stvara dugoročne zavisnosti.

"Jadranske luke (Bar, Drač, Valona) omogućavaju logističku kontrolu. Ruske i kineske investicije dopunjuju ovu strategiju ekonomskom polugom, često praćenom netransparentnim kreditnim strukturama ili strateškim ulaganjima".

Rizik za Evropu

Na kraju se iznosi zaključak:

"Ruski hibridni rat spaja političku destabilizaciju, vojno jačanje i geoekonomski pritisak u jedinstveni strateški pristup. Korištenjem Srbije kao čvorišta, Moskva destabilizira Bosnu i Hercegovinu, utiče na Crnu Goru, drži Kosovo u stanju napetosti i potresa cjelokupnu sigurnosnu arhitekturu jugoistočne Evrope".

Kombinacija obavještajnih operacija, dezinformacija, političkog utjecaja, vojne saradnje i kontrole nad ključnom infrastrukturom predstavlja ozbiljan izazov za EU, NATO i regionalnu stabilnost.

Stoga se upozorava da "bez odlučne i koordinirane evropske akcije, Zapadni Balkan rizikuje da ostane geopolitička poluga vanjskih sila koje bi mogle destabilizirati Evropu u srednjem roku".

"Trenutno nema prepoznatljive jedinstvene evropske strategije. To otvara vrata Rusiji i drugim vanjskim akterima da preuzmu kontrolu nad Zapadnim Balkanom. Evropa rizikuje da izgubi utjecaj nad regijom - kako u sigurnosnom, tako i u ekonomskom smislu", navodi se na kraju.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad